Dobrodošli,

Od samog osnivanja – jer mi smo se osnovali u jesen 2010.g. – Etno udruga Kurilovec organizira svake jeseni dvodnevnu manifestaciju JESEN U KURILOVCU.

Sad već tradicionalno, to je prigoda kad velečasni dođe i blagoslovi u Kurilovcu svu hranu i plodove zemlje i rada ljudskih ruku.

Kurilovčani i gosti se okupe oko velikog zajedničkog stola – jer udruga ponudi posjetiteljima svaki put besplatnu hranu i piće.

Na svakoj JESENI U KURILOVCU izlažemo ručne radove, narodne nošnje, plodove zemlje, stare fotografije i dokumente stanovnika Kurilovca, recepte za tradicijska jela i kolače.

Kad naši posjetitelji odlaze svatko dobiva maleni dar.

Tu našu manifestaciju – također već tradicionalno – otvori naš dogradonačelnik Stjepan Kos. Gospon Kos je i sam ljubitelj i veliki kolekcionar Turopoljske starine, pa se rado odazove na naš poziv i još svaki put donese neki raritet iz svoje zbirke, koji se odnosi na Kurilovec. Na primjer originalnu grbovnicu kurilovečke obitelji plemenitih Pogledića.

Prošle, 2013. godine iznenadio nas je poklonom – srebrnim novčićem vijednosti 15 krajcara iz obitelji plemenite Josipović, stavljenim pod sleme kurije kad je u davne dane građena.

Zadnje dvije JESENI, dio izložbe je uvijek tematski. Godine 2012. tema je bila KURILOVEČKA KUJNA.

Izložili smo kompletan namještaj, pripadajuće uporabne i ukrasne predmete, pripremili hranu i kolače iz tog vremena. Opet se mogao kušati “krumpier z mandurum”, buflini i ostale tradicijske delicije.

Prikazali smo kako je početkom 20-og stoljeća izgledala tipična kuhinja u Kurilovcu.

JESEN 2013. imala je tematski dio KAK SMU SE NEGDA OBLAČILI.

Tijekom 20-og stoljeća puno velikih i brzih promjena, reći ću – pogodilo – je naš kraj. Iz feudalnog sustava 1900-te godine, naglo smo – kroz dva velika svjetska rata i jedan domovinski, kroz ubrzanu industrijalizaciju – došli u izmjenjene okolnosti divljeg kapitalizma u kojem vrijede sva pravila darvinovog sustava.

Ubrzano, u roku 60-ak godina, Turopoljke su iz narodnih nošnji do poda došle u kratke minisuknje i cipele s visokim petama, u trapez hlače i bluzice golih leđa.

Izložili smo obuću i odjeću koju kurilovčani čuvaju po ormarima za uspomenu. Od narodne nošnje, opanaka i delinskih rubaca, kraćih rubača koje nalazimo tridesetih godina dvadesetog stojeća, šoseva, bluza i pregača iz 60 – tih godina do minica, šešira i trapezica, vezenih haljina, traperica i konačno svečanih i elegantnih haljina iz osamdesetih, remenja i obuće na vrtoglavo visokim petama.

Polazna godina je bila 1900-ta pa do dvije tisućite godine.

Sve se to moglo vidjeti kod nas…

Uobičajilo se da svaka JESEN donosi i zabavni program za posjetitelje. Od početnog skeča GLUHE KUMICE , posjetitelje JESENI su zabavili razni domaći izvođači u gostima: dramska grupa Feniks iz Plesa, KUD Nova Zora iz Lomnice, KUD Mičevca, Ogranak seljačke sloge Buševec, a imali smo i modnu etno reviju pod nazivom “Moderno pričanje prošlosti” koju je osmislila i sa mladim kurilovečkim studenticama postavila prijateljska Etno udruga Ivančica.

Rad u udruzi dao je priliku članovima da izraze svoje, do tada neiskazane talente.

Mojem čuđenju nije bilo kraja kad su na moj upit: slažete li se da mi sami postavimo predstavu, da vi budete glumci? – sve ruke članova su swe podigle uvis.

I tako je naša Biba, Biserka Babić, sjela i napisala pučki igrokaz “Nešto staro…nešto novo” i na komičan način prikazala kako se slavi Božić u našim obiteljima danas, te što o tome misle i kakvih se proslava Božića sjećaju naši djedovi i bake. Na scenu je postavila 3 generacije koje zajedno žive u istom domu.

Scenografiju je osmislila i postavila Dragica Tomašić, a Jožek Pavišić, Snježana Dijanežević, Anica Odrčić, Stjepan Leder i naše mlade snage koje nisu u članstvu ali nam se po potrebi pridruže na sceni – postali su glumci.

Igrokaz se svidio kurilovčanima, pa smo zatim gostovali sa njim po Turopolju.

Na sreću, Biba je nastavila pisati pa je iz njenog pera nastao skeč “Il je mlieko il je voda”, a onda i predstava “Biciklin”. U pripremi je i novi igrokaz.

Bili smo jako uzbuđeni kad smo dobili pozivnicu od Ogranka seljačke sloge Buševec da nastupimo na 9. Susretu pučkih kazališta kajkavskog govornog područja u Buševcu.

Naša pjesnikinja, Marija Odrčić je uvodno izvela svoju pjesmu “Mlekarice” u počast brojnim domaćim ženama koje su desecima godina prehranjivale obitelji noseći u rano jutro na leđima kante domaćeg, friško pomuzenog mlijeka na vlak, na prodaju u Zagreb, a Jožek i Števek su zatim sjajno odigrali već spomenuti skeč o mlijeku i vodi.

To nas je ohrabrilo, pa smo slijedeće godine na 10.Susretu kajkavskih pučkih kazališta izveli “Biciklin”.

Na raznim web portalima možete vidjeti snimke tih naših predstava.

Udruga se bavi i snimanjem   kraćih  igrano-dokumentarnih  filmova u kojima  prikazuje  kako se izrađuju tradicijska glazbala, igračke, kako se cijepe voćke i trsovi, kako se kuha sopun i još dosta toga.

Članovi udruge osmišljavaju, dogovaraju i pišu, a potom i  realiziraju predstave kao režiseri, glumci i scenografi. To je vjerojatno tako kod svih udruga nalik našoj, kojima je idejna osnova djelovanja, između ostalog i očuvanje domaćeg kajkavskog govora.

Problem naše udruge, a vjerojatno i puno drugih udruga je što nemamo prostor gdje bi pohranili predmete i dokumentaciju koju prikupimo tijekom djelovanja.

Nadamo se da će Grad Velika Gorica uređenjem kurije Josipović u Kurilovcu, koju je Kaptol vratio u vlasništvo grada, stvoriti uvjete za adekvatan prostor u kojem bi udruga mogla smjestiti – kako sebe tako i predmete. Kurilovec zaslužuje svoj muzejski prostor.

Sada kurilovčani čuvaju po tavanima i podrumima predmete koji su izgubili uporabnu funkciju i tako postali dio buduće etno zbirke našeg mjesta.

Zahvaljujući Emiliju Laszowskom i njegovom proučavanju povijesti Turopolja, osnovne podatke – barem neke – imamo do 1900-te godine. Poslije toga vremena nitko nije bilježio što se sve događalo i kako se živjelo u Kurilovcu.

Od, kako Laszowski kaže za Kurilovec 19.-og stoljeća “malog Versaillesa”, nije ostalo gotovo ništa. Od sedam plemićkih dvorova kurilovečkih,  tek je kurija Josipović u neznantnim tragovima “živa”.

Kako je kurija poslije drugog svjetskog rata dekretom oduzeta zakonitim vlasnicima, Plemenitoj općini Turopoljskoj – sučija Kurilovec, vrijeme devastacije i propadanja je počelo i do danas se nije zaustavilo.

Mi smo udruga koja nastoji očuvati baštinu za buduća pokoljenja. Nismo povjesničari, ne bavimo se stručnim radom u tom području.

Dakle, kako da mi – članovi udruge – rođeni najčešće između 1940 i 1960 godine zabilježimo dvadeseto stoljeće u našem kraju?

Posjećujemo naše najstarije stanovnike, razgovaramo sa njima i snimamo diktafonom te razgovore i njihova sjećanja.

Zamolila sam članove i članice udruge da zapisuju svoja sjećanja i sjećanja svojih starijih rođaka o načinu života i rada, te običajima koje pamte.

Kao rezultat toga – u stalnoj kolumni velikogoričkog dvotjednika VG DANAS idu naše priče u JOŽEKOVOM ĆOŠKU. Pričamo o našim kirijašima, mlekaricama, mlinarima, kožarima, kovačima…kako su radili i živjeli, od čega su prehranjivali u ovom siromašnom okruženju svoju djecu, zašto su generacije kurilovčana odlazile na tako zvani privremeni rad po cijelom svijetu.

Mnogi nam se nisu vratili, mnogi i danas odlaze što je siguran znak da ne živimo puno bolje nego što je to bilo 1925 godine, kad je bijeda i glad tjerala na iseljavanje iz našega kraja veliki broj ljudi.

Sve prikupljene zapise i sjećanja, priče, fotografije i pjesme, namjeravamo uvrstiti u knjigu pod radnim naslovom PRIČE IZ KURILOVCA. A povjesničari će možda nekad pisati o životu u Turopolju u dvadesetom stoljeću, vjerojatno iz drugog kuta gledanja.

I tako, mi radimo ono što možemo u sadašnjim uvjetima. Organiziramo brojne radionice: izrada poculica, pletenje košara, izrada tradicijskog glazbala – fućkule, zlatovez i još dosta…

Osim JESENI U KURILOVCU udruga redovno organizira i BOŽIĆ U KURILOVCU koji je postao također tradicija.

Udruga izvede Božićnu priredbu ili to učine gosti , pozovemo već spomenute udruge iz Plesa, Lomnice, Mičevca, Buševca, a događanje upotpunimo sa gostujućim pjevačima i glazbenicima kao i večeras sa “Zlatnim godinama”.

Nastojimo darovati svakome posjetitelju barem jabuku božićnicu, pri odlasku.

Još jedna manifestacija u Kurilovcu ne prolazi bez naše udruge, a to je JURJEVO U KURILOVCU. Kurilovčani su ponosni na najveći krijes u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koji zapale večer uoči Jurjeva – kako to gosti na krijesu kasnije napišu na web portalima.

I domaći i gosti rado dolaze u velikom broju na tu proljetnu svetkovinu.

Članice udruge pripreme kolače, naša gradska četvrt se pobrine za ostalu logistiku i razglas, a kurilovečki vatrogasci  marljivo dežuraju uz gorući krijes do kasno u noć, koji put i do jutra.

Vokalni sastavi sviraju do ponoći – naravno – besplatno. Jurjevo je posljednja svetkovina koja okuplja naše sumještane, kao i nekad davno, jer znate kak se reče: “Koga ni pri kriesu, taj bu k letu v liesu” – a to nitko ne želi.